четвртак, 20. новембар 2008.

Glad u Ukrajini - mit o genocidu

Glad u Ukrajini – mit o genocidu

Džon Puntis – Jul 2002

Godine 1922 Sovjetski Savez je zahvatila glad u teškim uslovima i to u onim oblastima u kojima su se dešavale vojne intervencije imperijalističkih sila,koje su želele da sruše novu Sovjetsku državu.Glad se ponovo pojavila 1933 naročito u Ukrajini,ali ne samo na tom području.Postoje dve verzije u vezi sa ovom drugom pojavom gladi koje se potpuno razlikuju.Objektivne analize pokazuju da je glad rezultirala kombinacijom loših klimatskih uslova i sabotaža od strane bogatih seljaka ili kulaka,koji su se protivili kolektivizaciji agrikulturnih dobara.Ukrajinski nacionalisti u svakom slučaju tvrde da je glad proračunato smišljena od strane Staljina kako bi se slomio duh ukrajinskog naroda,a da su rezultati toga plana milioni nepotrebnih smrtnih slučajeva,prema kojima na skali destrukcije i zločina nacistički holokaust izgleda minoran.Dokumentovani ''dokazi'' koji su proizvedeni sa namerom da podrže ove tvrdnje su često overavani od strane akademika kao što su Robert Konkvist ili James Mace sa Harvard Univerziteta.Ovakvi dokazi su krajnje klimavi i često se oslanjaju na diskreditovane podatke iz profašističkih novina 1930-ih u Americi,ili čak iz nacističkih dokumenata.Bez obzira na sva ova sučeljavanja argumenata i objektivnog sagledavanja činjenica,najfascinantniji pokušaj ukrajinskih nacionalista je onaj iz 1980 godine,kada su želeli da obeleže 50-to godišnjicu gladi u Ukrajini,potpaljujući hladnoratovsku retoriku za vreme Reganove ere.

Slične stare fotografije koje su se pojavljivale s vremena na vreme,sa namerom da prikažu žrtve ukrajinske gladi,skoro uvek su bile nedokumentovane ili takvi tragovi datiraju iz perioda 1922 godine,pa čak i mnogo pre toga.Zajedno sjedinjene u filmu ''Žetve očajanja'' ovakve slike su prikazivane na državnoj televiziji širom Velike Britanije,bez obzira što su bile odbačene od strane nekih javnih servisa u USA zbog ogromnog nedostatka u objektivnosti.Ukrajinske nacionalističke organizacije u Kanadi i u drugim delovima sveta nastavile su da propagiraju teoriju o navodnom promišljenom genocidnom planu izgladnjivanja,dok su pažljivo prikrivali svoje anti-semitističke,pro-nacističke i kolaboracionističke izvore.Potraga na web stranicama o ''Ukrajinskom genocidnom izgladnjivanju'' rezultirala je pronalaskom 845 stranica koje su upućivale da je ''taj čovek'' prouzrokovao glad u Ukrajini,obično grafički ilustrovanim slikama iz ranijeg perioda.U ovoj raspravi izneću istraživanja o pozadini ovih argumenata i kontra-argumenata,koji upućuju na izvrsnu knjigu Douglas Tottle-a,a koja se bavi ovim problemom
(Prevara,glad i fašizam.Ukrajinski mit o genocidu od Hitlera do Harvarda.Progresivne knjige,Toronto 1987.ISBN 0-919396-51-8 ).

Žurnalistička prevara 1930-ih

U jesen 1934 godine,jedan amerikanac je koristeći ime Thomas Walker ušao u Sovjetski Savez.Posle manje od nedelju dana provedenih u Moskvi,svoj 13-to dnevni boravak je iskoristio u tranzitu do mandžurijske granice,gde je napustio SSSR i nikada se više nije vratio.Četiri meseca kasnije pojavile su se serije članaka u Hearst-ovim novinama u Americi,od strane Thomas-a Walker-a ''čuvenog žurnaliste,putnika i studenta koji se bavio ruskim poslovima i koji je proveo nekoliko godina obilazeći SSSR uzduž i popreko''.Članci su opisivali glad u Ukrajini i u njima se tvrdilo da je glad odnela šest miliona života,a takođe su bili ilustrovani fotografijama leševa i izgladnele dece.Walker je takođe izjavio kako je prokrijumčario kameru ''pod veoma teškim i opasnim uslovima''.

Louis Fischer,američki pisac nastanjen u Moskvi u to vreme bio je veoma sumnjičav.Zašto su morale Hearst-ove novine da zasite čitaoce ovim senzacionističkim pričama deset meseci pre objavljivanja?On je ustanovio da u Walker-ovoj kratkoj poseti SSSR-u,njemu čak nije moglo biti dopušteno ni da vidi krajeve koje je opisao i fotografisao.On je takođe ustanovio da su Walker-ovi fotografski dokazi bili jako neobični:ne samo da su te slike navodile na zaključak da se radi o ranijoj deceniji (Fischer je smatrao da se verovatno radi o 1921 godini kada se desila glad na području Volge) već su sadržale mešavinu scena uzetih iz jeseni i zime.Fischer je takođe zabeležio da su žetve u Ukrajini 1933 bile veoma dobre.

Neke od slika su kasnije identifikovane,a prikazivele su scene koje su se dešavale u Austro - Ugarskoj imperiji,odnosno Prvom Svetskom Ratu.Poznato je da su Herast-ove novine iskopavale stare slike i retuširale ih kako bi ih kasnije koristile u propagandne svrhe.Slike su se nekada pojavljivale kao prikaz stanja u Rusiji,a drugi put su se iste slike odnosile na ukrajinsko područje iz očigledno političkih razloga.Ne samo da su fotografije bile lažne,već je i put u Ukrajinu bio lažan,a i Thomas Walker je sam po sebi prevarant,koji je u stvari bio odbegli robijaš po imenu Robert Green i koji je služio kaznu zatvora zbog falsifikovanja.Na svom kasnijem suđenju koje je usledilo on je priznao da je serija slika korišćena u Hearst-ovim novinskim člancima bila lažna i da te slike nisu bile načinjene u Ukrajini.Bez obzira na ove činjenice,iste slike se i dalje koriste na komemorativnim posterima,web sajtovima i nalaze se u filmu ''Žetve očajanja''.

Hearst-ove novine

Hearst-ove novine u najmanju ruku nastavljaju sa kampanjom o genocidnom izgladnjivanju bez obzira na Walker-ov fijasko.Ovo nije ništa neobično kada uzmemo u obzir da je sam Hearst dobro poznat milionima amerikanaca kao ''američki fašista broj jedan''.(Jedan od glavnih Musolinijevih izvora informacija tokom ranih 1930-ih bio je plaćeni dopisnik Hearst-ovih novina).

Godine 1934 Hearst je posetio nacističku Nemačku i sreo se sa Hitlerom.Prateći ovu posetu,Hearst-ove novine su počele da promivišu članke o genocidnom izgladnjivanju u Ukrajini.Francuski premijer Edwar Herriot koji se u tom periodu vratio sa putovanja u Ukrajini,izjavio je da on nije video ništa od toga i da ne postoje dokazi da tamo vlada bilo kakva glad.Prateći Walker-ove članke,Hearst je pokušavao da ubedi Amerikance kako je SSSR država u kojoj vlada potpuna glad,genocid i kanibalizam.U to vreme ovo je često bilo prepoznatljivo kao politički motivisani senzacionalizam,ali nakon toliko godina ove fabrikacije su transformisane u ''glavne dokaze''.

Napominjanje ovih prikaza kampanje 1930-ih i selektivnih sećanja onih koji su pomogli Hearst-ovim novinama u propagiranju teza o genocidnom izgladnjivanju,baca svetlo na karakter današnje kampanje o genocidnom izgladnjivanju.

Simultano sa započinjanjem Hearst-ove propagande 1935 godine,nacističke novine u Nemačkoj i novine koje su imale simpatija prema toj ideologiji drugde u Evropi,su počele da publikuju slične priče.U to vreme knjiga Dr Ewalda Ammende-a nazvana ''Ljudski život u Rusiji'' bila je publikovana.Ova knjiga je imala dugotrajan uticaj na one koji su propagirali mit o genocidnom izgladnjivanju,pa je stoga ponovo publikovana 1984 godine.Knjiga stvara licemernu objektivnost, kreditirajući Hearst-ove dopisnike na račun nacističke Nemačke i fašističke Italije i reprodukuje tvrdnje neimenovanih ''putnika'' i eksperata''.

Najveći deo fotografskih dokaza teoretičara genocidnog izgladnjivanja su iskopirani ili iz Ammende-ove knjige ili iz članaka Thomasa Walker-a.Izvori ovih fotografija nisu dokumentovani,iako bi trebalo napomenuti da je Ammende učestvovao u istraživačkom radu koja se odnosila na glad 1921-1922 godine.Za slike se govorilo da su bile načinjene na ulicama i skverovima Kharkov-a u leto 1933 godine,iako se na samo 10 od 26 slika pojavljuju urbane scene.Ne postoje nikakvi znakovi i vodilje koje bi nam pomogle da ih smestimo u takav kontekst. ''Ljudski život u Rusiji'' sadrži dodate slike koje se nisu pojavljivale u nemačkim izdanjima.Ovo je izneto od strane Dr Ditloff-a,rukovodioca u nemačkoj vladinoj agrikulturnoj koncesiji u severnom Caucuses-u.Neki bi se zapitali kako to da nacistički funkcioneri tako slobodno govore o ukrajinskim fotografijama,ali u svakom slučaju u kasnijim publikacijama su one ili nekarakteristične ili karakteristične što se tiče različitih izvora.U stvari neke slike su identifikovane da dolaze iz peroda gladi koja je vladala 1922 godine,a neke pokazuju zimske scene bez obzira na to što su izgleda načinjene u letnjem periodu.Druge publikacije koriste iste slike ili bez ikakve akreditacije ili akreditovane od strane Thomasa Walker-a,bez obzira na činjenicu da su korišćene kao prikaz događaja 1932-1933,a Walker je tvrdio da ih je načinio u proleće 1934 godine.

Jasno je da su fotografski dokazi lažni i da su korišćeni primarno kao deo kampanje kako bi se potkopao i diskreditovao Sovjetski Savez.Bez obzira na sve ovo,one se koriste sve do današnjeg dana.

Hladni rat

Kampanja o genocidnom izgladnjivanju 1930-ih naslanjala se na sumnjive desničarske izvore i nije bila prihvaćena od strane glavnih istoričara u to vreme.Vođena je od strane nekih ukrajinskih nacionalista koji su govorili da je pro-sovjetska,levičarska ili čak jevrejska zavera gušila istinu o tome šta se desilo.Tokom 1950-ih godina nacionalisti su objavili knjige poput : ''Mračni poslovi Kremljina'' kako bi propagirali svoju interpretaciju istorije.Jedan deo je posvećen nacionalističkim tvrdnjama o sovjetskim masovnim egzekucijama tokom 1930-ih u Vinitsi.Povrh svega tokom nacističke okupacije 1943 godine,grobovi su istraživani od strane nacističke komisije i korišćeni u propagandnim filmovima.Post-ratovska svedočenja nemačkih vojnika donela su istinu na videlo o tome da su ovo bile nacističke prevare i da su tela pripadala Jevrejima,koje su pogubile SS trupe i ukrajinska milicija.

Neke jezive tvrdnje o kanibalizmu u drugom delu ''Mračnih poslova'',dovele su do toga da se one pominju kao deo ''Ukrajinske nacionalne kuhinje''.

Нема коментара: